Bilo je mačaka raznih
za naših boljih dana,
umilnih, lijepih i maznih
kao sa naslovnih strana.
Poklonik sam ljepote
i ništa tu ne mogu,
mene su dobre mačke
oduvjek rušile s nogu.
Kad bi me sreo sa nekom,
koji za mačke mari,
reko bi zelen od jala,
uh, kakva mačkica, stari!
Sve su mi bile drage,
sve sam ih volio jako
i svakoj odan sam bio,
jednoj po jednoj, dakako.
No usud mi je život
stumbao naglavačke,
kad su u njega ušle
dvije fatalne mačke.
Obe besramno mlade
tihe i gipke ko sjene,
sklone igrama divljim
opčinile su mene.
Prva je bila Tina,
prekrasna boginja crna,
gracilnog tijela i kretnje,
divlja i plaha, ko srna.
Druga, princeza prava
s crvenim pramom vrh glave.
Oći duboke ko more,
tirkiznozelenoplave.
Lijepa i pametna, ljudi
dal toga igdje ima?
To se dogoditi može
samo u najludjim snima.
Tina se mazila rijetko,
sa tremom kao na probi,
no znala je skočiti name
čak i u dnevnoj sobi.
Issa, princeza mala
sa puno takta po danu,
noću se stiskala k meni
u sobi na divanu.
Ljeto je prošlo u trenu,
prošla je jesen i zima.
Jedina briga mi bješe
koja me radije ima?
Prolječe unese nemir
u naše živote male,
obje su odjedanput
noću izlazit stale.
Tinu sam satima čeko.
Stiskao šake do boli.
Kamo to izlazi noću?
Koga to potajno voli?
Ni Issi krepost nije
bila baš jača strana.
I ona je skitala noću,
a spavala preko dana.
Teško se mirim s time.
No, to im je u rodu.
Znamo da dobre mačke
vole noć i slobodu.
Samnom se maze zimi
Ili kad pada kiša,
a s izlazaka noćnih
često mi donesu miša.
Takva je narav mačja :
okrutnost i milina.
Takve su sve mačke svijeta,
takve su Issa i Tina.
~dr. Pavo Zaninović
